Toddleri. I dok je ta faza odrastanja „na lošem glasu“, ona je i prepuna iznenađenja. Gotovo svakodnevno se dogodi nešto uzbudljivo, napravi nešto novo pa nerijetko ostanem bez riječi.
Adam priča na veliko. Melje, kako bi se reklo. Zato sam ga i prozvala mlincem. Već dulje vrijeme on zna reći (i pokazati) dovoljno da dobije što želi. Ja, koja sam većinu dana s njime, ga razumijem savršeno dobro. Zato mi ponekad bude čudno i zanimljivo kad Adam kao papagaj ponavlja Igoru jedno te isto a on ga blijedo gleda ne razumijevajući išta. Tu onda moram ja uskočiti kao prevoditelj (hmmm, mogu to dodati kao vještinu u životopis?)
Doma ne tepamo. Stajalište logopeda po tom pitanju je dobro poznato, no čak više od toga, mene baš to osobno zasmeta. Znaš ono kad netko nešto nepravilno izgovori i odmah ga moraš ispraviti? E, takva sam ja s tepanjem. Ne znam jel to neki oblik OKPa, ali na prvi znak tepanja jednostavno refleksno reagiram.
Ipak, nerealno je očekivati od djeteta da odmah govori tečno i ispravno. Tako i Adam ima svoje verzije nekih riječi: keme (sjemenke), eka (seka), akam (kajmak), gubac (golub), i nevjerojatno ali istinito – pi*ka (pijesak, što drugo?)… Genijalne su mi neke od tih “izvedenica“, neke uopće ne bi povezao sa stvarnom riječi ali eto, mi se uspješno sporazumijevamo. A ponekad i sramotimo. Kao onda kad je Igor izašao van s njime i Adam se počeo žaliti na pijesak u sandali. Zamisli situaciju gdje dvogodišnjak ne prestaje vikati “pi*ka, pi*ka, pi*ka” nasred ulice. I tatu koji na to umire od smijeha dok čuči i skida sandalu da ju očisti od pijeska kojeg ustvari ni nema. Presmiješna scena!
Uglavnom, znajući da je mlinac, možda me i nije trebalo iznenaditi kad je neki dan došao u kuhinju do mene dok sam rezala meso za ručak i progovorio: “Možem dobiti malo meseka?“ Momentalno sam stala i u čudu ga pogledala. Da, znam da priča. Znam da može složiti jednostavnu rečenicu od 2-3 riječi, neku laganu. Ali ovo je bila velika novost. Istina, nije to rekao tečno, malo je zapinjao između riječi. Ali ipak, velika je stvar.
Sretna i oduševljena dala bi mu štogod kad me tako zatraži. Sve, osim sirova mesa. Baš zna izabrati, ha?
Navečer je sličnom izjavom iznenadio i Igora. Kao deja vu samo s njim u glavnoj ulozi, scena je bila ista. Čak i njegov iznenađeni izraz lica. Nešto neprocjenjivo.
I tako je krenulo. Toliko očekivano pričanje da čak možemo i voditi neke polurazgovore. Baš me zanima koliko će oduševljenje trajati. Sudeći po drugima, uskoro ću čeznuti za tišinom.
Ali zasad se ne opterećujem. Uživam. Jer sreća stvarno je u malim stvarima.