Moj dečko je navršio 3 godine! Odavno nije beba, znam. Ali me u zadnje vrijeme iznenađuje koliko je ustvari veliki, pravi mali čovjek.
Nije da je bitno, ali dosad sam radije rođendansku feštu čuvala za poslije samog rođendana. Ono, nek prvo navrši toliko i toliko godina prije nego ih otpuše s torte. No, kad imaš ljetno dijete i želiš da mu na zabavi bude njegovo društvo, tajming je manje bitan.
I tako smo za vikend proslavili taj treći rođendan. Kako je Adam sad veći, polako već zna što mu se sviđa. Trenutno, sve mora biti zeleno. Pije se iz zelene čaše, jede iz zelenog tanjura… Pogađaš koja je bila glavna boja na partiju? 😊 Zelena, nacionalna. Naravno.
Druga stvar koja je trenutno popularna je vlakić. Imamo drveni vlakić iz Ikee, drveni vlakić slagalicu, Lego Duplo vlakić na baterije (prekul igračka)…. U Londonu smo u nuždi na YouTube-u otkrili i najdraži mu crtić, Vlakić Troy. Čak se i njegova grupa u vrtiću zove „Vlakić“. Tako je glavna tema ovog partija, skroz neizbježno, bila – vlakić.
Ove godine smo odlučili maksimalno pojednostaviti stvar. Baka se pobrinula za klopu napravivši hrpu različitih pita i finih uštipaka koji su odlično pasali uz domaću mezu. Iako mene jako privlači pravljenje i ukrašavanje torti, ovaj smo ju put ipak odlučili naručiti. Kad su slastice u pitanju, igramo na sigurno pa smo tortu naručili iz slastičarne Meli. Kombinirali smo dva kata, Schwarzwald tortu bez jaja i tortu mog djetinjstva, Sacher tortu i tematski ju ukrasili.
Mi smo se pak fokusirali na pripremu i nabavku ukrasa, rođendanske majice, pravljenje uvijek popularnog tiramisua i, klasika, zabavljanje djece dok se sve pripremalo.
Party je bio hit. Došlo nam je puno ljudi, puno djece. Bio je, blago rečeno, kaos. Ali onaj pozitivni. I stvarno smo uživali. Pogotovo Adam, što je i najbitnije. Zauvijek će mi u sjećanje biti urezan njegov iskren, oduševljen osmjeh dok smo mu uz tortu svi zajedno pjevali „sretan rođendan“.
S druge strane, Kala je bila pravo iznenađenje. Nije bilo bitno što je mala, nije bilo bitno što ima puno ljudi… Ubacivala se ravnopravno u svaku igru i žižu zbivanja.
Sve u svemu, nama je to bila večer za pamćenje.
A onda je došla srijeda, 11.7. Dan D.
Jedna od naših prvih odluka bila je da se, na njihove rođendane, uzme slobodan dan. To će biti dan koji ćemo provesti obiteljski i, jednom kad budu veći i imali konkretnih želja, taj će se dan te želje ispuniti. Ove smo se godine odlučili do kraja posvetiti vlakovima.
Dok smo Kala i ja morale odraditi kontrolne preglede na Goljaku, dečki su iskoristili to vrijeme da odrade rođendanski shooting. Naš mali vlakovođa se super zabavio pozirajući na Glavnom Kolodvoru, malo uz famoznu lokomotivu, malo na peronu gledajući vlakove.
Ako ćemo iskreno, originalan plan bio je produžiti do Zoološkog vrta poslije shootinga, no loše vrijeme nas je natjeralo da ga promijenimo. I bolje, jer smo tako završili u Hrvatskom željezničkom muzeju. Iako van radnog vremena, imali smo sreće da su nas pustili unutra i tako ispunili Adamovu želju. Njegovu oduševljenu nije bilo kraja. Samo je lutao među svim tim lokomotivama i vagonima, komentirao njihove velike kotače, kako su neki stari, a neki prekrasni… Njima za sreću stvarno malo treba. Samo malo vlakova, a i paketić napolitanki koji je dobio od tete iz muzeja (na čemu im puno hvala), nije odmogao. 😊
Adam je uživao. Ali bome smo i mi. Možda čak i više.Uživati u njegovom užitku i znati da si mu ti to uspio priuštiti, neprocjenjivo je.
Idući rođendan je već isplaniran. Al stvarno. I jedva ga čekam!