Stiže Božić! To magično vrijeme prepuno šarenila, lampica, kuhanog vina (kako za koga), kolača koje kulminira kićenjem bora i – poklonima! Iako je Božić taj jedan dan u godini, pripreme za njega kreću još dosta ranije. Treba pripremiti ukrase, nabaviti poklone, pobrinuti se za zavidnu zalihu kolača i polako odbrojavati do dana D. Ili, u ovom slučaju, dana B. 😉
Ono što je neizostavno svaki Božić i što se gotovo prvo nabavlja je adventski vijenac. Ima nešto posebno u nedjeljnom okupljanju za stolom oko vijenca. Nekako su ti ručkovi svečaniji, prisniji nego inače. Više nije obrok taj koji je u prvom planu i okuplja ljude, sada je tu i taj mali ritual paljenja svijeća. Taj mali vijenac koji krasi stol i polako nam odbrojava dane i ukazuje na sve bliži dolazak Božića.
DIY Adventski vijenac
I dok sam prošlu godinu u ovo doba provela uglavnom u krevetu, mirujući u trudnoći s Kalom, sve te božićne radosti su nekako bile u drugom planu. Čak je i nabavka vijenca odrađena u zadnji čas, onda kad su svi lijepi bili već odavno kupljeni. Nije nam preostalo dugo nego izabrati najbolji među neželjenima. I tako smo udomili jednoga koji je svejedno pridonio stvaranju božićne atmosfere i odbrojavanje je moglo početi.
Ove godine, nema isprike. Kreativac u meni nema mira i ovaj put uzimam stvari u svoje ruke – izradila sam vijenac sama. I dok vjerujem da i šarenilo i šljokice svakako zaslužuju svojih 5 minuta, u ovom projektu njima nije bilo mjesto. S motom „manje je više“ odlučila sam se na izradu vijenca od samog početka koristeći prirodne materijale. Čak i detalji koje sam izabrala za ukras su, iako kupljeni, prirodnog porijekla.
Za branje materijala su se pobrinuli Igor i djeca. Izašli su u šetnju kvartom noseći škare za bilje i vrećicu i vratili se doma s punom vrećom borovih grančica i vrbinih šiba. Ono osnovno je bilo skupljeno i samo je trebalo polagano djecu spremiti na spavanje i prionuti na posao.
Vrbine šibe su idealne za izradu „kostura“. Duge, tanke, fleksibilne.
Započela sam s najdebljom koju sam savila u kolut i osigurala žicom. Tako sam dobila okvir vijenca na koji sam nadograđivala ostale, tanje grane. Jednostavno sam dalje svaku granu posebno omotavala oko tog okvira čime je on postajao čvršći i deblji. Vrhove grana bi zagurala u prazan prostor između već složenih grana i tako ju osigurala. Malo po malo i kostur je bio gotov.
Uradi sam adventski vijenac
Sve borove grančice sam izvadila na stol da vidim što imam i kako ih nabolje kombinirati. S donjeg dijela grančica sam očistila suvišne iglice i grančice i vezala dvije žicom. Tako sam dobila izgled gustoće i mogla ih lakše učvrstiti za kostur. Isto sam ponavljala i kasnije, dodajući nove grančice u istome smjeru kao i prvu. Tako bolje izgleda a i svaka nova grančica tako prekrije onaj dio prethodne grančice koji je više praktičan nego lijep – onaj dio gdje je grana pričvršćena za kostur. Nizala sam tako dok nije cijeli kostur bio ukrašen granama.
Puno mi je ljepša kombinacija u kojoj svijeće nisu pričvršćene za sam vijenac već su stavljene u sredini. Tako je i ovaj zamišljen i sve što je još ostalo je dodati pokoji detalj da još malo „podigne“ cijeli vijenac.
Kako mi je ovo prvi vijenac koji sam odlučila napraviti, dosad se nisam u dućanima obazirala na ponudu materijala za njihovu izradu. Zato sam se sada ugodno iznenadila kada sam vidjela kolika je ona. Za bilo koji stil se odlučili, sigurno ćete naći što vam treba.
Želeći zadržati prirodan izgled, odlučila sam se na češere. Kombinacija je mnogo i, s obzirom na to da nisam fan simetrije, poslagala sam ih u nekoliko različitih grupica. Jednom kad sam ih posložila tako da sam zadovoljna, zalijepila sam ih za grančice pomoću pištolja na vruće ljepilo.
Gotovi adventski vijenac
I to je to! Nije savršen, ali je moj. Za prvi put sam zadovoljna i svaki sljedeći može biti samo još bolji. Jedino što preostaje je ovu nedjelju zapaliti prvu svijeću. I na kraju ručka, baš kao svjećice na torti, dati Adamu da puhne i ugasi ju.