Volimo se nositi. Bilo gdje da idemo, u dućan, u šetnju ili odvesti Adama u vrtić, mi se nosimo. Genijalno je imati bebu uza sebe, a opet imati slobodne ruke. Super je i Kali koja je uvijek nekako tu, u središtu zbivanja. Trenutno mi je najslađe kada dođemo u vrtić, sjednem na klupicu i stavim Adama u krilo odmah iza Kale u nosiljci da ga obujem, a ona se istegne i nagne da ga poljubi. Svako jutro i svako popodne to je njihovo maženje u kojem svi troje uživamo.
Kolica više i ne koristimo. Iako sam prije čula za druge mame nosilice da uspijevaju bez kolica, meni je to ranije bilo nezamislivo. S Adamom smo se isto nosili, no ni približno ovoliko kao s Kalom. On je ipak znao guštati i u kolicima, s nogama obavezno dignutim u zrak. Ipak, ako smo bili vani i trebao je odspavati, nosiljka je bila jedini način.
Dojenje u nosiljci
I prije nego sam uopće planirala bebu sam znala da ću svoju djecu nositi i već sam u trudnoći nabavila prvu nosiljku, divan mei tai. Ubrzo sam shvatila da je nosiljka koju imam super, ali tek za veće bebe, od njihovih otprilike 3 – 4 mjeseca. To sam odlučila „ispraviti“ nabavkom nosiljke koja je primjerena i novorođenim bebama – sling. Naizgled je jednostavan, no s njime se nikako u toj dobi nismo uspjeli namjestiti kako treba. Onda je stigla i preporuka s Goljaka gdje smo vježbali da pričekamo s nošenjem dok samostalno ne počne sjediti… Nošenje je stalno bilo na čekanju. No, sa 7 mjeseci smo pomalo ipak krenuli. Nije još samostalno sjedio i nismo se tada nosili dugo, ali je nošenje počelo biti jako korisno.
Za skočiti na kratko do dućana, za nervoze doma kad traži pažnju, za čekanja u bolnicama, za uspavati vani… Jednostavno, bilo koja situacija gdje je trebalo nešto više od same šetnje po kvartu, nosiljka se pokazala puno korisnijom.
Igor nosi Adama na samoborskom fašniku
Igor se nikada nije zamarao činjenicama. Taj dio informiranja je prepustio meni. No, od prvog dana je i on u svemu tome. Ljubav od prvog nošenja. I sad nosi Kalu gotovo jednako često kao i ja. Zapravo, on je i bio taj koji je odustao od kolica.
Čudila se ranije onima koje ih skupljaju, a sada ih i sama imam nekoliko.
Mei tai nam je bila prva nosiljka i dugo vremena najdraža. Bez kopči, nema stalnog podešavanja nosiljke po onome tko ju nosi već se jednostavno svaki put jednostavno veže. Još i superman znak na njoj… Prezakon!
Iako se sa slingom isprva nismo sprijateljili, kasnije se pokazao jako praktičnim. Malu bebu nikako nisam uspijevala dobro namjestiti ali jednom kad je počeo Adam sjediti i kasnije hodati, bila je najbolji izbor za brza montiranja za kratke relacije i kad se umori.
Planinarenje s Adamom u mei tai-u
Kala spava u elastičnoj marami
S tek rođenom Kalom najbolji izbor je bila elastična marama. Nismo ju dugo koristili no, za taj period dok je beba extra mala i nježna, što je Kala sa svoje 2,5 kile porođajne težine i bila, meni je bila nezamjenjiva. Lako se montira i super mi je bila za one trenutke kad je Kala spavala a ja trebala nešto doma odraditi ili se jednostavno poigrati s Adamom.
Korištenjem elastične marame, zainteresirala sam se i za tkanu maramu. Dotad sam ju smatrala „profi“. Bila sam pod dojmom da s njom stvarno treba znati postupati i da se za nju odlučuju oni hard core nosioci. I bila sam napola u pravu. Dobivši ju na poklon, imala sam ju prilike isprobati. Nije tolika znanost kakvom sam ju smatrala, ali za razliku od ostalih nosiljki, s njom se stvarno treba izvježbati. Nisam sigurna da sam ikad stvarno usavršila njeno vezanje, ali nas je dobro služila.
Na moru u tkanoj marami
Naša najdraža klokanica Tula
A onda sam otkrila Tulu. Moja prva klokanica. Dotad sam jednostavno izbjegavala nosiljke s kopčama, nisu me privlačile. A onda sam kod šogorice isprobala nju. I drugi dan ju odmah kupili. Jednostavno je lijepa, praktična i jednostavna. Ne smeta nas ni to što ju uvijek iznova moramo podesiti po sebi nakon što ju je drugi nosio. S trona je svrgnula mei tai i trenutno ne izlazimo iz nje.
Smiješno mi je sada kada se sjetim naših početaka. Onda kada nisam ni znala za druge nosiljke osim slinga i mei tai-a i kad se nisam znala kako namjestiti pravilno bebu u nosiljku… U međuvremenu sam puno toga naučila no nikako se ne bi nazvala stručnjakom. I dan danas mi se zalomi da se ponekad krivo namjestimo ako dugo nisam koristila određenu nosiljku, no dokle god to ne utječe na sigurnost bebe ili mi ne otežava nošenje, ne sekiram se. Idealno bi bilo da su svi uvjeti ispunjeni; pravilno montirana beba, primjereno obučena i u dobroj nosiljci… No i kad ne može idealno, svejedno je bolje da se beba ipak nosi i uživa.
Volimo se nositi
I ja stvarno mogu reći iz našega iskustva, nošenje beba je zakon! Od svih stvari koje se mogu nabaviti za bebu, nosiljka je po meni jedan od najvećih must have. Dobro je za bebu, dobro za mamu, tatu, baku, didu, susjedu… Ma odlična za sve!