Još se sjećam lagane panike na početku ovog ljeta. Bez ikakvih planova za bilo kakva putovanja ili odmor i ja sama većinu dana s dva toddlera koja treba zabaviti. Paralelno s time, u meni se sve više stvarao nemir i nestrpljenje da polagano počnem konkretno ostvarivati svoje želje i, već tada, zapravo sam bila spremna da i Kala krene u vrtić.
Adam je išao u vrtić do sredine srpnja, dokle god je imao svoju ekipu u njemu. Nakon što se i ona razdvojila, više nije imalo ni smisla ni potrebe da ide u dežurstva.
Što zbog Igorovih nedovoljnih slobodnih dana, što zbog troškova drugih putovanja, nekako se more (ili bilo koje druge kombinacije) nije ove godine našlo kod nas na rasporedu. I iako Zagreb svake godine nudi sve više sadržaja tijekom ljeta, ideja da baš cijelo ljeto provedem u Zagrebu me nije veselila.
Tako smo ipak odlučili otići kod bake i dide na selo. Zvuči glupo možda da to odmah nije bilo u planu, ali mi još nikad nismo proveli „odmor“ odvojeno. Ideja da idemo na tjedan dana kod njegovih roditelja, a da Igor nije s nama, stvarno nam nije ni pala na pamet. Svi za jednog, jedan za sve spika. Ali imati takvu priliku i ne iskoristiti ju, bila bi šteta. Tako smo 9 dana proveli kod bake i dide. 5 radnih dana solo i 4 s tatom uz nas.
Klinci su uživali u igri s vodom i tušem, u pješčaniku, na livadi… Svakodnevno su i po nekoliko puta obilazili domaće životinje i uživali u bakinoj kuhinji. Gotovo sve vrijeme smo provodili vani, sklanjajući se u kuću tek onda kada bi sunce stvarno bilo prejako. Zato nismo pretjerivali mazanjem kremama za sunčanje, ali smo se, poučeni iskustvom mojih nećaka koji su ovo ljeto pokupili krpelje, odlučili zaštititi od neželjenih „kućnih ljubimaca“. Pouzdali smo se tako u eco.kid sprej (ovaj ovdje) da nas zaštiti od komaraca i krpelja i mogu se pohvaliti da nas krvopije nisu smetale. Ali razdvojenost od tate je, pa smo se ipak nakon tih tjedan dana svi zajedno vratili kući. Idemo baby steps-ima…
ECO.KID SPREJ PROTIV KOMARACA
Adam u tačkama
Kala u peleni
Adam ide tatinim stopama
Jedna s lokalne fešte
I vratili smo se tako u Zagreb i na vrućinu gradskog asfalta koju smo izbjegavali maksimalno. S praznim parkićima i njihovom nemogućnošću da se sami više zabave, izlasci nam nisu bili dugi i česti. I taman kad sam prihvatila ideju da će to biti duuugi Zagrebački kolovoz, neplanirano nam je „uletio“ put u Rim. Tj. mali talijanski road trip, ali o tome u drugom postu…. 😉
Sve u svemu, ovo je bila priča o jednom neočekivano lijepom ljetu.
Kako se kaže? Sve je dobro što se dobro srvši!
A sada… Započeo je rujan i iza nas su prvi vrtićki dani. Ono što se na početku ljeta činilo tako daleko, sada je (napokon) tu. Još se svi privikavamo na novu stvarnost i nadam se da ćemo uskoro svi uživati u novim rutinama. Samo da privikavanje prođe što prije, to bolje.