Jučer sam imala dejt. Sasvim slučajno se on održao na Valentinovo, a opet se činilo prigodno. No, moj spoj nije bio s mojim mužem. Ne, sinoć sam izašla s drugim. Izašla sam s jednim divnim malim muškarcem – mojim Adamom.
Supermame su dobile priliku prisustvovati otvorenju igraonice u Kazalištu Trešnja i usput pogledati predstavu A je to. Nevjerojatno je kako se zvijezde ponekad poslože i pruže ti ono što si toliko želiš.
Naime, od kad je Adam s Igorom oko Božića bio prvi put u kinu, ja sam zaželjela odvesti ga u kazalište. Jednostavno želim da izlazimo što više i da sudjelujemo u svemu čemu nam se pruži prilika. I dok sam se ja bacila na istraživanje kazališta i njihovih predstavi, nama su se počele redati bolesti. Jedni za drugima, naizmjenice, ali zadnjih skoro 2 mjeseca nižemo prehlade.
No zato smo jučer bili zdravi i objeručke prihvatili poziv za druženje. Naravno, bilo je super.
Igraonica je lijepo uređena, onako minimalistički. Čine ju maleni stolovi, oblak svijetla, indijanski šator i puno materijala za kreativnu izradu ukrasa ili prigodnih čestitki. Možda se ne čini puno, no baš svako dijete je bilo zabavljeno. Klincima stvarno ne treba puno i jučer je bilo lijepo podsjetiti se na to.
I Adam je, naravno, uživao. Doduše, igra je ubrzo pala u drugi plan kad su grickalice bile dostupne. Kao i na svakom rođendanu dosad na kojem smo bili, on se pozicionirao uz klopu i ništa ga drugo previše nije zanimalo. Ok, osim druge klope (kasnije je skužio i tortu i macaronse). No vidjelo se na njemu da uživa, da mu je sve to nešto novo i zanimljivo.
Sve je stvarno bilo super, osim što na kraju nismo pogledali predstavu. Iako je Adam unaprijed pokazao uzbuđenje (mada realno nije stvarno ni znao što predstava je), jednom kada su se svijetla ugasila i glazba zagrmjela, odmah je tražio da hoće van. Jednom vani, odmah je ponovno izrazio želju da „on bi papao“. Što reći nego da čovjek ima jasne prioritete. 😀
No to je to, dejt s klincem. Možda se fula poanta izlaska, no s njima jednostavno ne može biti dosadno. Po meni je to bio sasvim super spoj i jedva čekam drugi. Sljedeći put ćemo smisliti nešto drugo dok opet kazalište ne dođe na red.
A bude i ono opet uskoro. Nema odustajanja… 🙂