Ako mi je Igor moja desna ruka, Pinterest je lijeva. Najozbiljnije, štogod zamisliš napraviti, tamo ćeš naći uputu kako. Čak ni ne trebaš sam zamisliti ništa. Već će ti on sam sugerirati ideje na temelju tvojih pinova. Upravo tako sam otkrila sensory board.
Sve i ako ne uđemo u objašnjavanje njegove dobrobiti, ovo se činilo kao kul projekt. Nešto na čemu bi i mi uživali izrađujući ga.
Al ajmo i reći zašto je to fora i za dijete. Igrajući se na senzornoj ploči, dijete ima mogućnost istražiti razne teksture (mi smo stavili nekoliko različitih materijala), i doživjeti razne podražaje (mi smo napravili svjetlosne s lampicama i audio sa zvoncem). Tu su i razni zasuni za vrata, kotač i sl. koji potiču dječju znatiželju i istraživačke sposobnosti.
Senzorna iskustva od važnog su značaja za razvoj malog djeteta. Osjetilna igra stimulira dječja osjetila koja jačaju neurološke veze potrebne za sva područja njegova razvoja. Istraživanje kroz dodir pomaže djeci da počnu stjecati više znanja o okolini i saznati više o svijetu. Senzorna ploča može pomoći bebi i u razvoju dobre motoričke sposobnosti dok koordiniraju svoje pokrete kako bi osjetile različite materijale.
To sve i još k tome mama i tata dobiju par minuta mira… Di ćeš bolje?
Kako smo se nabrijali na njenu izradu, nije nam se dalo odgađati početak radova. Ono što bi bilo isplativije je nabaviti većinu stvari online. Jednostavno je puno povoljnije. No nama se žurilo pa smo mi većinu materijala nabavili u Bauhausu.
Ništa samo po sebi nije bilo posebno skupo, no mic po mic kad se zbroji, sigurno nas je sav materijal koštao oko 1000 kuna.
Da, malo smo se zanijeli al smo se tješili da je za dobre svrhe i da će u istome uživati i drugo dijete.
Jednom završen, bilo je na Adamu da testira i da svoju ocjenu. Tada je imao nekih 11 mjeseci i većina stvari je još bila njemu van njegovih sposobnosti korištenja. Tako se isprva uglavnom bavio slučajnim vrćenjem kotača i upornim pokušajima skidanja naljepnica. Ostalo smo mu mi lagano pokazivali što sve drugo ima.
Super je bilo gledati kako s njegovom rastom raste i mogućnost korištenja boarda. Sada već sve može sam na njemu, pa čak i npr. sam staviti i skinuti lanac za vrata. Nešto što je super za razvoj fine motorike.
Sada ga je otkrila i Kala. Istina, neki dijelovi su “nastradali” pod Adamovim rukama, no to samo znači da ćemo imati priliku obnoviti ga i unaprijediti prvom prilikom.
Hit je i među gostima. Tko god dođe, dijete ili odrasli, mora ju isprobati. I nitko ne ostane razočaran. Istina, ne zaokupi pažnju na dugo vremena, ali zaokupi ju kvalitetno.
Po našem sudu, jedan od najkul projekata do sada…
5 comments
Odlicno!
Hvala za ideju!
Drago mi je da ti se sviđa! Nadamo se uskoro obnoviti ju i svakako bude post i o tome. 😉
gdje ste nabavili dasku za podlogu, isto u Bauhausu ili? I kako ste je montirali na zid :)? Mi smo kupili u Bauhasu nekku koja iza ima jos nekakvo zadebljanje i nemam pojma je li mi bolje busiti zid pa je tako montirati ili da bude na podu pa je samo pomicemo kako nam pase 🙂
Tako je, daska je iz Bauhausa, samo je naša skroz ravna. Mi smo ju obavezno zabušili u zid jer je idealne visine kao oslonac za bebu koja se tek podiže na noge i kao takvu smo ju htjeli što bolje učvrstiti. 🙂
[…] Senzorna ploča. Još uvijek ju ponekad čeprkaju, no iako smo ju planirali update-at da im opet bude više zanimljiva, jednostavno nikad nismo došli do toga. Više o njoj pročitaj ovdje. […]