Danas stvarno ima puno ideja i kreativnih načina kako dokumentirati dječji rast i napredak. S tatom fotografom, naša djeca nisu imala šanse izbjeći prave pravcate fotosešne. Htjeli, ne htjeli započeli su karijeru modela.
Kako je Adam uranio nismo tada bili ni spremni za nekakvo fotkanje u kojem bi onako predstavili njegovo rođenje. Znaš one fotke sa bebom smotuljkom i utegom i ravnalom sa strane kod koji bi bila navedena njihova porođajna visina i težina i sl. Jako mi je to fora i žao mi je da nemamo tih fotki. Za Kalu, koja je isto uranila, isto to nismo napravili. Isto malo ostali zatečeni njenim dolaskom a i jednom kad smo došli k sebi nije nam se činilo fer da ona ima takvu uspomenu a Adam ne.
No zato smo rekli obilježiti njihov rast svaki mjesec. Točno na taj datum, ma gdje god bili ili imali nekih obaveza, to se moralo odraditi. Priznajem, bilo je tu i nervoze. Uz dobru pripremu, odradili bi to u kratkom roku i za rezultat imali divnu uspomenu. Nekako smo smatrali da je to vrijedno malo nerviranja…
Plan je bio svaki mjesec slikati ih u nekom outfitu i na lijepoj pozadini. Uz to smo odlučili i pratiti njihov rast usporedno s plišanom brokulom iz Ikee. S obzirom na to da su oboje u početku bili manji od nje (nešto preslatko) bila je idealan izbor.Tako smo pratili svaki mjesec kada će ju prerasti i koliko će do kraja godine ta brokula biti manja naspram njih. Spontano smo tu dodali i fotkanje sa životinjama svaki drugi mjesec. Pokušavali složiti neku priču ili nešto slično.
Adam je odavno navršio godinu dana i s njegovim rođendanom je završila serija mjesečnog fotkanja. Bio je odličan model, uvijek spreman za suradnju. Sve što još ostaje su rođendanska fotkanja.
S Kalom, rođenim modelom, smo odlučili slijediti istu priču kao s Adamom. Iako smo razmišljali da s njom krenemo s novim, originalnim idejama, ipak smo odlučili, usporedbe radi, “kopirati” Adama. Jedino smo morali ponovno zagnjaviti Adama i dodati zajedničko fotkanje. Braco i seka, iz mjeseca u mjesec. 
Isprva je to super krenulo jer je Adam sam tražio držati seku. No negdje usput smo morali posegnuti za mitom. Zajedno sa naučenom riječi “neću” prestala je njegova suradnja. Srećom, kod nas se slatko jede tek tu i tamo, pa smo tu odlučili popustiti i nagraditi ga kinder jajem nakon što bi uslikali tih par zajedničkih fotkica. Bez grižnje savjesti i svi sretni jer bi tada on bio dovoljno zaokupljen do kraja sekinog fotkanja da se ono moglo dovršiti u miru.
Zadovoljni smo našim projektima. Biti će divne uspomene, pogotovo kad se slože i kolaži. No ipak, osobno, najdraže su mi njihove zajedničke fotke. Još su ostala samo 4 mjeseca, 4 fotosešna do Kalinog rođendana. Istovremeno sam su šoku kako je vrijeme brzo proletjelo i nestrpljiva da složimo još jedan kolaž i pogledamo unatrag njen napredak kroz cijelu godinu.
Ajmo dijeliti ideje. Pohvali se vašim radovima…